English (UK)Hrvatski

ZBOGOM »KAPETANE«

 

Svetko ploca    

I gledan dicu svaki dan

Kako lipšaju nan grad

I sitin se sebe i dišpeta svih kad san bija mlad

Volin te grade jedini moj

Bog će znati koliko

I pivat ću uvik jer san ja dite zadarsko

Ernesto Masnov, Dite zadarsko

 

Postoje neke dodirnice, nevidljive strune, zamislite ih kao pleksiglas koji dijeli intuiciju od racija. I tako struje u nama, kroz nas, tek ponekad na kratko u pojavnim oblicima bljeska nad pučinom, stankom u glazbi, uzvraćenom osmijehu, u hvala, u molim u oprosti u - što je bilo srce moje-….dodirnice se materijaliziraju.

Postoje takvi ljudi koji vide te dodirnice. Koji prepoznaju to u drugima. Ono što ni oni sami još nisu spoznali ili su djelomično spoznali tek. Postoje. Najčešće su nam to članovi obitelji ili bliski prijatelji, znate  ljudi koji vas poznaju u dušu. A u nekim iznimnim momentima ako ste dovoljno sretni ili blagoslovljeni ili marljivi imate ponekad čast takve ljude sresti izvan ovog navedenog kruga, možda u svom poslovnom okruženju, sportskom timu, na plovidbi, na putovanju…. mada  prilikom prvog susreta s njima nemate dojam da su stranci, od prvog trena kao da ste s njima već bili, družili se, kao da im ne treba prevoditi jezik svoje duše, komunikacija teče glatko, spontano, dogovarate se oko svega jednostavno i osjećate se uvijek dobro u njihovom društvu.

Svi oni koji  su poznavali ravnatelja Pomorske Škole Zadar Svetka Perkovića znaju zašto vam ovo govorim. Ma i oni koji nisu njega osobno poznavali su osjećali da mu mogu stisnuti ruku, sjesti s njim na kavu, proljudikati o raznim temama. Čovjek iznimne energije, kako reče naš Jere - čovjek  pun života -. A ja ga pamtim kao šoumena, kao inženjera, kao čovjeka sa istančanim glazbenim ukusom, kao šefa, kao ravnatelja, kao Svetka, kao prijatelja,  kao jednog osebujnog lika koji je uspješno vodio Pomorsku školu punih 27 godina k najvećim obrazovnim i odgojnim postignućima, kažem vodio jer on je baš to bio. Usmjeravatelj, voditelj, čovjek koji vam je davao u radu potpunu slobodu i kreativnost ako ste bili djelatnik, čovjek koji vam je davao poticaj, energiju, savjet i podršku ako ste bili njegov učenik, čovjek koji je davao dobre ideje ali i neizmjernu ljubav ako ste bili njegov prijatelj. Čovjek koji vam je pomogao ako ste bili u potrebi, jer za njega problemi nisu postojali samo izazovi na koje uvijek treba biti spreman. Imao je mota za posao ali i mota za rad s ljudima. Jer to jedan ravnatelj jednostavno mora imati. Ako nema te dvije osobine neka niti ne pomišlja da bi mu ikad mogao biti dostojna zamjena. Može eventualno pokušati nastaviti njegovo nasljeđe, ostavštinu i sve ono po čemu će ga mnogobrojne generacije pamtiti. Nije lako kormilariti lađom Pomorska Škola, posao je to za čovjeka iznimnog duha, visoko razvijene empatičnosti i najvažnije od svega vizionara koji vidi dodirnice među različitim profilima…..  Problem je što ovo ne možete staviti u curriculum vitae, to ili nosite u sebi ili ne…. 

Osebujan lik, legenda. Znao je i zasvirati. I zapjevati, o da…A bio je i dobar plesač.  I još će dugo odzvanjati školom njegov smijeh. Poštovan od kolega, voljen od učenika i prijatelja. Njegov životni put se stalno vrtio oko Pomorske škole koju je i pohađao kao učenik prije nego je postao ravnateljem.  Nepregledan niz poslovnih uspjeha i brendiranih projekata koje je pokrenuo ili potaknuo su postali prepoznati i na globalnoj razini. Uvijek inovativan stajao je svojim primjerom iza slogana škole  Jednostavno prva.

I zato je važno da ostanemo i dalje nakon ovog gubitka jednostavno prvi u svemu. U profesionalnosti, u konkurenciji na pomorskom tržištu, u zavidnoj razini uspjeha na raznim digitalnim platformama, energiji kojom smo osvajali mnoga prva mjesta na školskim i državnim natjecanjima, prvi u stvaranju kapetana koji jedre svjetskim morima a svoje prve mladenačke korake su učinili u nautičarskim i brodostrojarskim smjerovima u  Ulici A. Kuzmanića 1.

I zato dragi ravnatelju ovo nije  in memoriam, to je tako zastarjelo a ti si bio moderan tip posve  ovo je samo pozdrav i želja da ti bude mirno more na onome svijetu, ti si legenda bio i ostao a legende ne umiru nikad,  žive na usnama onih koje si volio i koji su te poštovali.

Ivana Milutin, mag. philol. croat.